Ovdje imademo čisto hrvatsku pučku školu

Pučki prijatelj, broj 16, 16. travnja 1920.

Martinšćica na Cresu. Ovdje imademo čisto hrvatsku pučku školu. Htjelo se početkom okupacije na svaki način, da se je pretvori u talijansku, ali sav se narod (osim ancijana) tomu ustrajno opirao, pa je škola ostala, kako je bila i prije — hrvatska, uz 2 sata na tjedan – talijanski. Jedino uz taj uvjet, stao je narod slati djecu u školu. Sada pak kada već škola redovito radi, zahtijeva se od učiteljice sa strane tal. opć. poglavarstva – u Cresu, i od strane zapovjedništva ovdješnjih talij. karabinijera (ne znamo od kuda njima to pravo?), da se u školi dnevno talijanski jezik poučava. Učiteljica pak — od straha sluša! Continue reading “Ovdje imademo čisto hrvatsku pučku školu”

O liječniku na otoku Cresu

Pučki prijatelj, broj 16, 25. kolovoza 1905.

Creski kopač osvijestio se i uvidio, da bez liječnika ne može biti. Opazio je, da ih se uslijed pomanjkanja liječnika mnogo u najljepšoj životnoj dobi odselilo na drugi svijet; da je mnogu majku u crno zavilo, da je mnogu obitelj koprena tuge pokrila, jer im smrt nemila ugrabila oca dragog, milog hranitelja. Seljak je uvidio, da se tako ne da živjet, pak stoga ustaje i traži liječnika. On otvoreno veli gospodi: »Vi imate likara, za kog i ja dajem dinara, pa kako vas služi, hoću i zahtijevam, da i mene služi«. Continue reading “O liječniku na otoku Cresu”