Leprši…. Snijeg….
One lake pahuljice bijele, štono ih milostiva ruka božja svake zime poput bijelih cvijetaka siplje na našu jadnu zemlju.
Prvi snijeg….
Zabijelila glava naše stare Učke i sijevnula kô vila bijela ….
Zaredali sniježni dani svoj djeci na veselje. Jatomice ispadaju na cestu i zvonko se smiješe igračkama bijelim, što im ih dobri nebeski tata obilno dariva. —
Bože dragi, što li će sve sazdati moći od onih pahuljica lakih … Patuljke … divove … kraljeve sa krunom na glavi, sa žezlom u ruci. —
Istra se bijeli. Na obroncima Učke u bjelilu snijega utonule kuće bogumilih Istrijana. Na širokom drumu kupe se mališi isprva u dvoje, onda u četvero, pa u čete, pa u hrpe i nastaje čitava vojska. Od same živahnosti dršće im žilica svaka. Kô da im se u krvcu rujnu pretočio potočić lak, što gorom vratolomno skače … Kô da se u njima živi vihar svija … .Jezik se vrti, ruke se lome, noge nestrpljivo iščekuju lagani skok …
Jedan se diže: Continue reading “Snijegović”