Pučki prijatelj, broj 4, 25. veljače 1903.

Toliko smo oprezni, da svaki broj lista, što ga dobijemo poštom natrag, čuvamo na posebnom mjestu. Početkom prosinca učestali “rifiutato” iz Cresa. Nabralo se već do petnaestak odbivenih primjeraka, pak sad ajde da vidimo, što je to. Prvi nam pogled odao, da su opaske na pasicama (rifiutato, io non accetto, retour — Veglia i dr.) pisane s istom rukom. Bit će, da . . . Pazimo bolje!
Početkom godine javili se odanle novi predbrojnici i poslali pretplatu. Pošljemo im list, a on drugi dan natrag razapet na “rifiutato.” Čekaj, lijo! Pitamo dvojicu, za što odbijaju list, kad su ga sami tražili. Odgovore za trojicu, da ga oni nijesu niti vidjeli. Dolijala si! Spravimo odbite brojeve u omot, priložimo prijepis onih pisama, pak pošaljemo sve c. kr. ravnateljstvu pošta i brzojava u Trst s molbom, da bi se izvoljelo uvjeriti o sklonosti svojih činovnika u Cresu prema P. P. 16. o. mj. dobismo ovaj odgovor: ‘Odnosno na podnesak od 4. veljače o. g. saopćuje se uglednoj upravi, da je potpisano c. kr. ravnateljstvo pošta i brzojava c. kr. poštanski ured u Cresu, koji je, kako se je izvidilo, priložene istiske ‘Pučkog Prijatelja’ bez razloga uglednoj upravi natrag poslao, strogo kaznilo, te da je u svrhu zaprečenja sličnih nepodopština shodno poduzelo. Čast c. kr. dvorskom savjetniku i predstoiniku g. Felicettiju, gg. pak poštanskim činovnicima na blagohotno uvaženje primjer s creskim kolegom g. Žigovićem!

Pučki prijatelj br. 12, 25. lipnja 1902.

Cres nema Hrvata: Tako su izvješćimala neka gospoda, da zadrže vlast u svojim sapama na korist i dobrobit (!) creskih kopača. Laž je bila malo predebela pa je već kod prvih vrata zapela. Možem Vam javiti, da se je na temelju pravednih želja i ružnog zavaravanja poveo ovdje službeni popis pučanstva, koji glasi ovako: Continue reading “Cres nema Hrvata”

Pučki prijatelj, broj 5, 10. ožujka 1902

Srdačni uredniče, prosim vas liepo, da stavite ovih mojih “par besed va nas lepi P. Pr.” Ja “za vam Istinu povet” ne znam ni “ce pisat” do velika veselja. Znate, mi vam imamo butegu od svega i svačega. “I seki večer” se najdemo nutri i “diskurimo do vega do nega” a najveć što ćemo naručiti, a što ne. I uviek se s našim, ki je kako “preside, kuntrestamo”, a najveć za petrolej: ma nestalo i pretoleja, hoćemo li ga naručiti ili ne, svaki večer, svaki večer to je već malo previše, ma hvala Bogu! Continue reading “S otoka Cresa – Miko”

Pučki prijatelj, broj 23, 10. prosinac 1901.

Gospodarska uredba potrošnih družtava najljepše se razvija na otoku Cresu. Beli, Cres, Unije do sada izvrstno napreduju, a kad malo pojačaju, još će i bolje. Nedavno su poslali pravila na potvrdu iz Martinšćice, a sada nam eto brzojav javio, da se je slično družtvo ustanovilo i u Ćunskom.
Tako je! Živjeli početnici! Rad će vam vaš Svemogući naplatiti. Sniženje ciena svakovrstne robe i vrstnoća njezina najbolje svjedoče, da su ta družtva upravo nuždna. To stari trgovčići tužno osjećaju, pa mnogomu ne će ostati drugo nego zasukati rukave pa kopati ledinu za amerikanski trs, i mi im tu sreću od srca želimo, jer će tako barem živjeti od svoga truda, a ne na račun siromašnoga i razdruženoga naroda. I na Krku se dakle treba maknuti, ali to je baš ono najteže — početak. Početak je težak ali je zato i zaslužan i uspomene vriedan. Tko se ne sieća, da je od posujilnica najprva počela raditi ona u Dobrinju? i to im se sa zaslugom priznaje. Sada se pitamo: Tko će prvi s potrošnim magazinom? Do skora ćemo vidjeti, ako Bog dade sreće i ljubari!