Povijesni zapis

Odgovor na dopis «Vladin vrt u Stivanu»

Posted on by Roman

Naša sloga, 1. listopad 1910.

Veoma me iznenadio onaj dopis, te se presenetih od čuda, kad sam pročitao, da se netko uzrujao na moju rieč, da nam je od vladinog vrta mala korist.
Predjimo na stvar. Najprvo neshvaćam dopisnikovu rieć: „Umišljeni dopisnik”, šta je tim htio reći? Ja nisam umišljen niti upućen od nikoga, ja nisam običan služiti za orudje nikomu, već sam sam iz svoje, glave i svojom rukom pisao, ne kao učenjak, već, kao prosti težak i kao takav neću se bojati ni sramiti i javno podpisati svoje ime, ako trebalo bude.
Sad ću odgovoriti na nekoje točke dopisa, ne radi dopisnika, već da čitatelji dobiju bolji pojam o stvari. Continue reading “Odgovor na dopis «Vladin vrt u Stivanu»”

Vladin vrt u Štivanu – konac

Posted on by Roman

Naša Sloga broj 69. – Pula, 3. rujna 1901

(Prethodi)
Izučenje u ciepanju nije težko, te je više stvar prakse. Oštrouman kao što je g.Trampuž odmah je to upoznao te je u dogovoru s tršćanskom vladom otvorio bio u Krku minulog proletja cjepovne tečaje za mužku i žensku mladež, posebice. Iz Štivana su trojica tečaje polazila, a bi bilo za cielo više – njih učestvovalo, da je vladina odluka u tom poslu prije prijavljena bila. Ali tu se radilo otom, da se Hrvati pouče, te negovorimo dalje. Tako je moglo svako selo po više, mladeži poslati, a to tim lakše, što su polazili na državni trošak, navlaš ondje, gdje nisu imali prilike prije upoznati se sa engleskim cjepanjem na suho, i sa onim na zeleno. Viečna hvala onomu, koji je izumio zeleni ciep! Ovdje pitamo g. dopisnika “N.Sl.” koliko je osoba otišlo iz njegova mjesta na cjepovne tečaje u Krk? Jesu li dakle naši seljaci imali prilike i mogli se naučili iz predavanja samoga g. Trampuža prije, pa i ljetos prije, nego je sastavio g. dopisnik onaj članak, potrebno cjepanje američke loze, odgovaramo odriešito sa da. Ako se po kojigod nije onimi prilikami poslužio, i naučio cjepati, to neka sam sebi pripiše, i zdušno kaže: mogao sam znati, a neznam. Nije li tako? Continue reading “Vladin vrt u Štivanu – konac”

Vladin vrt u Štivanu

Posted on by Roman

Naša Sloga, broj 68. – Pula, 30. kolovoza 1901.

Pred njekoliko gođina odlučila je carska vlada u Trstu ustanoviti rasadnika ili vrtova za uzgoj američke loze u raznih krajevih Istre, kao u Pazina, u Krku, pa tako ga je ustanovila i na otoku Cresa u mjestu Štivanu, koji, služi za mjesto istog imena, za Martinšćicu i za Belej, te ima dakle veći djelokrug, nego ga netočno upućeni dopisnik “Naše Sloge” pripisuje u br. 57. t g. Taj vrtao nije dakle ni od vlade odredjen za sve vanjske obćine, nego za naznačene, a uzrok tomu znade samo ona. Ovaj vrtao nemože se dakle prispodobiti ili takmiti sa drugimi ovećimi vrtovi ove vrsti, ali ipak sa o njem može kazali, daje uzor-vrtom. Skroman je, nije velik, ali je dostatan. Nekažemo to u smislu spomenutog dopisnika, nego u tom smislu, da je taj vrtao kao početna uputa u vinogradarstvu za umnogojenje američkih loza na svojem mjestu. Ta vise se od takova vrtla nemože tražiti. Pametan čovjek neće valjda izčekivati od toga vrtla potpunu nauku u vinogradarstvu, kako se predaje o viših zavodih, nego samo najelementarnija načela vinogradarstva, najkraća i prikladna za prosti puk. A tu svrhu je vladin vrtao u Štivanu i postigao, te tim se pokazao potrebnim i koristnim. Continue reading “Vladin vrt u Štivanu”

Sa otoka Cresa na Petrovo – 3

Posted on by Roman

Naša Sloga, broj 57 (1901)

Prije

VI. Ancijani

Oni nisu nipošto glavari puka, kao što bi morali biti, već prosti obćinski sluge. Stari je bio običaj, da anciane ili kako drugdje kažu delegate-župane itd. bira puk. Tako se još živi ljudi sjećaju, da bi se narod skupio izpred crkve, pa bi ondje, kako kažu balotali anciana. Onda bi ga predstavili obćini; ova bi ga potvrdila i on bi bio glavar puka. Nu sad, u novije doba, nije tako. Obćina sama imenuje anciane bez da bi se za to popitala kod puka, koji bi za to mogao biti prikladniji, već imenuje one muževe, koji su njoj po ćudi. Tako je n.pr. u Beleju bio ancian čovjek pošten i pametan znade čitati i pisati, nu valja da nije plesao posve, kako su talijanaši svirali, zamjenili ga drugim, koji nezna ni slova al je njihov. U Stivanu je takođjer bivši ancian glasovao s nami za V. kuriju, ali brže bolje zamjenili ga drugim… Continue reading “Sa otoka Cresa na Petrovo – 3”

Sa otoka Cresa na Petrovo – 2

Posted on by Roman

Naša Sloga, broj 56 (1901)

(Prije.)

III. Vladina pomoć

God. 1898 i 99 doznačila visoka vlada pomoć biednom pučanstvu Istre, kaošto je jur bilo označeno u “N.S.”. Od toga pripalo obćini Creskoj, ako se ljuto nevaram, 13 hiljada for., da se tim poprave središnji putevi, da tako narod na svojoj radnji zasluži koricu kruha. Jeli se pravedno podielio taj krušac? Je, evo kako: dvim ili tríen podobćinama na jugu dobacilo se po 100 for. kano djeci sladkiša samo da nepleaču, ostalo potrošilo se za gradnju puta od Cresa na tramuntanu, a zašto? Jer gospoda imaju svoje stanove i tamo svoja imanja pa moraju imat i uredan put, a za siromaha i za ravnopravnost njih je deveta briga. Još bih mogao navesti sličnih činjenica, ali za sada dosti. Continue reading “Sa otoka Cresa na Petrovo – 2”

Sa otoka Cresa na Petrovo – 1

Posted on by Roman

Naša Sloga, broj 55 (1901)

Slavno uredništvo “N.Sl.”. Molim Vas, da izvolite ustupiti mi malo prostora u Vašem cienjenom listu, da Vam izjadam bar nekoje naše potežkoće, jer dok se drugi odasvud tuže i traže svoja prava, mi sa ovog otoka šutimo kano da nam to ide sve kao po loju, a kad tamo, dogadja se sve protivno.

I. Liečnik i sol.

U br. 44 “N.Sl.” t. g. čitamo, gdje javljaju iz Cresa, da obćinski liečnik nije htio da podje liečiti njeku ženu u podobćine na sjeveru od Cresa, a to mi je baš dalo povoda da se uhitim pera i više stvari na vidjelo iznesem: jer onaj dopisnik ili nije mario, ili radi kakva obzira nije htio, da stvar razjasni onako, kako u istini jest. Nego čujte, pak se čudite i sudite, dali ima gdje veće drzovilosti nego li je ima u obćini. Continue reading “Sa otoka Cresa na Petrovo – 1”

Tečaji sa poljodjelsku obuku

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. lipnja 1901.

Neznamo, da li je naš list uzrok, ili ko drugi, nu ko je da je, to je sad sve jedno, samo moramo sâ pohvalom izrazit se, da je polaznika prijavilo se sa svih strana izim iz Dobrinja, Omišlja i Dubašnice; nu mora se u obzir uzeti, da kod ovih su samo žene i djeca kod kuće a ostalo otišlo trbuhom za kruhom. Sa otoka Cresa došao ih takodjer liepi broj, a došlo bi ih bilo i više, kad bi bio magistrat creski revniji u upravi. Prije su ljudi doznali za naukovne tečaje jedan po drugom, nego kroz obćinu, prem su ljudi, kod obćine mogli vidjeti, da je stvar važna i urgente. Da bi iz grada Cresa došao bio liepi broj seljaka na pouku, o tom nit najmanje ne dvojimo, pošto su već lanjske godine mnogi molili, da ih se poduči, a da niesu tražili zato nikakve nagrade.