Natječaj

Pučki prijatelj, 10. svibnja 1901.

tičuć se praktične pouke o ciepanju amerikanskih loza, koja se imade uslied naredbe c. kr. ministarstva za poljodjelstvo od 5. siečnja t. g. br. 3326571918. obdržavati u vladinom vrtu u Krku i to za ženske, hrvatske narodnosti iz političkog kotara Lošinjskog.
1. Za vrieme od 20. svibnja do 25. lipnja t. g. obdržavati će vladin putujući učitelj poljodjelstva u Krku 4, po dva dana trajuća tečaja o ciepanju loze, i to za hrvatski govoreče djevojke i žene vinogradara iz političkog kotara Lošinjskog.
2. U slučaju, da se iz jedne ili druge obćine za ove tečaje ne bi prijavio dostatan broj ženskih natjecateljica pripustiti će se k ovim tečajem iznimno i muškarce.
3. Natjecateljice (natjecatelji) za polazak ovih tečaja ne smiju biti izpod 16 i ne preko 32 godine stari , moraju biti neporočna života i ako je moguće čitanju i pisanju vješti.
4. Za siromašnije natjecatelje za ove tečaje je c. kr. ministarstvo poljodjelstva odredilo veći broj podpora u iznosu Od 3—14 kruna svaka (veće podpôre odlučene su za natjecatelje iz odaljenih mjesta sudbenih kotara Lošinj i Cres).
5. One osobe, koje jedan od ovih polaziti žele, neka ulože dotične molbenice, pozivljajuć se na ovaj natječaj kod vladinog putujućeg ućitelja poljodjelstva, Frana Trampuža, i to one iz otoka Krka najkasnije do 20., a one iz sudbenih kotara Lošinj i Cres najkasnije do 22. svibnja t. g.

Svakoj molbenici priložiti treba svjedočbu ponašanja, starosti i o dosadašnjem zanimanju. Osim toga moraju oni natjecatel]i, koji podporu traže, priviti molbenici i svjedočbu siromaštva.

Od c. kr. Namjestničtva u Trstu.

Uzorni vrtovi za gojenje maslina

Pučki prijatelj, broj 7-8, 25. travnja 1901.

Prema onomu, što smo opazili u izvješću krčke gospodarske zadruge, obzirom na uzorne – vrtove za gojenje maslina, imali bismo po našem skromnom mnienju reći samo ovo: Ono razpoiedjenje vrtova već samo posebi vrlo je loše. Nama su vrlo dobro poznata sva tri otoka, koli Lošinj i Cres, toli i otok Krk, pa ćemo reći samo objektivno i posve nepristrano naše mnienje, da nam nebi tko doviknuo: „Cicero pro domo sua“. Continue reading “Uzorni vrtovi za gojenje maslina”

“Pučki prijatelj” – “Prava naša Sloga” i otok Cres

Pučki prijatelj, broj 5-6, 25.03.1901.

Pogleda li se otok Cres bilo iz bliza bilo iz daleka, svatko će reći, jel moguće, da na onom golom kršu narod žive? Jest žive narod, al kako žive? »Vidi mu se, mriet mu se ne će«. Zapitaj samo jednog creskog kopača, kako živi? Dati će ti tužan odgovor: Moram živjeti, ali sretan bih bio kad bi me Svevišnji preselio odavde, na vječni život, da ne trpim više ove biede i da ne gledam kruha željnu braću. Da, rodoljubi dragi, u gradu Cresu naći ćete, ne jednu obitelj, nego liepi broj, koje ne imadu u kući ne samo kruha,- nego uprav ništa, — gola sirotinja. A posve je i naravski. Masline već dvie godine slabo rodile, a filoksera vinograde uništila. Ta srce ti mora od tuge da pukne, kad oko baciš na one nekoć vinorodne bokove, a danas krš, pustoš gola. Kopač jadan tužno uzdiše usred biede, glada i nevolje, a vapaji njegovi jesu vapaji onih osuđenika »morituri te salutant«. A tko je tolikoj nevolji kriv? Krivo je to, što se nisu njegovi starješine, prvaci i voditelji brinuli, da se ga izobrazi, da se ga podigne na veću poljodjelsku kulturu, nego gledalo se je uvjek da bude rob hira nekoje gospode. Continue reading ““Pučki prijatelj” – “Prava naša Sloga” i otok Cres”

Ivan Colombis

Pučki prijatelj, broj 3-4, 25. veljače 1901.

Dne 3. t. mj. nakon kratka bolovanja od sunčanice preminu u Vrani na otoku Cresu vriedan pastir pop Ivo Colombis. – Lahka mu bila rodjena gruda!

Pršut u Belom

Pučki prijatelj, broj 3-4, 25. veljače 1901.

Pršuta po 55-65 novčića kg. može si svatko priskrbiti kod Gospodarskog družtva u Belom (O.Cres); kod istog družtva može se takodjer dobiti svježih jaja.

Jednoglasno za V. i IV. kuriju

Naša sloga, 4. prosinca 1900.

U sekciji Stivan na otoku Cresu dne 28. novembra izabrani jednoglasno za V. i IV. kuriju naša tri fiducijara. Iskazali se osobito Martinšćani, koji su došli na birališće u velikom broju pod hrvatskom trobojnicom, pak Belejani i Štivanjani.
Iza Martinšćice pokazalo se i narodno selo Belej, jer su pristupiti na izbor u priličnom broju, dočim Stivan ostao natrag izim nekolicine: a od Ustrina pako i od Vrane nije došao k izborom ni cigli jedan.