Pučki prijatelj, 20. veljače 1908.
Pomozimo pogorelcima! Pred mjesec dana izgorjela je do temelja kuća braći Ivanu i Franji Kučić iz sela Loznata. Vatra im je uništila sve što bijahu spremili za zimu. Sada nemaju čim jadni da prehrane sebe ni svoje devetero djece. Gospodarsko i konsumno društvo u Cresu misli prirediti zabavu da sakupi nešto novca za te bijedne pogorelce. Nu pošto to ne će .biti dosta, -pozivljemo i mi ovim putem sve rodoljube, da segnu u džep i priskoče u pomoć ubogoj braći.
Narodna sloga, 6. 2. 1908.
Jur. Du kuda greste kumpare Frane
Fr. Sen bil va Lubenice, Martinščice i va Štivan sen imel malo posla ma pustite me sen truden, danemoren nanki guvorit to su Van vražji puti nisu nanke za beštije a kamo za judi.
Jur. Ma pustite seda to, ja sen Vas mislel pitat ako će znate za votacijoni?
Fr. Pustite me ja sen dosti govoril za te votacijoni ova dva dni će sen bil tamo po vanjšćini i sen rekel, da ako se sedaj nebudu žbudili ti venšćaki, da onda njim se more reć, da su bedasti, sen njin rekel nimate likara ni babice ni puti za hodit i sen njin rekel Vi nimate do seda niš. Jos sen njin rekel da sedaj imaju lipu priliku zac komun do Cresa nemore delat će oće, samo malo ako se slaviju, da ćemo njih dobit komun ako ne sve, ma ćemo imet koga našega va komunu pa će on reć ku besedu za nas i još sen rekel; da ako se bude našel kigod ki bi šel votat ze onimi ki su va komunu ali da bi rekel, da neće poć votat, da se neće zamirit nikomure neka jih nigdar ne pogjedaju i kada njim bude prišel kakov ordin do komuna ali do suda ali do šteuri i da bude pišan talijanski pe da pride pitat ali popa ali meštra ali Petra ali Pavla neka mu reku hodi pitat onih za kih si votal, ako bi on rekel ja nisam votal za nikogare onda neka mu receju ti nisi votal za nikogare zac te je bilo strah onih od komuna a to je svejedno kako da si votal za njih, ako bi rekel sen se prevaril već neću nikada onda mu se reće dragi moj „kesno je poć po polne na mešu“.
Jur. Pravo si njih rekel i ako se nebudu ov put pokazali neka njih buda kako žele, da njih drugi zapovidaju.
Naša sloga, 6. veljače 1908.
A sada dolaze na red naši vrli Amerikanski Hrvati kojih da Bog poživi i u čijim srdcima neka uvjek gori vatra domovinske ljubavi.
Vrli Hrvat Niko Murljačić rodom iz Martinšćice na otoku Cresu sada u West Somerville, sjeverna Amerika čitao je u jednoj zabavnoj večeri društva »Slavjanska Sloga” naš list, čitao je o patnjama hrvatskog naroda komu se je boriti proti ratnim složenim protivnicima, čitao je o našoj velezastuženoj ali i velepotrebnoj „Družbi sv. Ćirila i Metoda“ i tada braća sjetiše se svoje dužnosti, držeći se one zrno do zrno pogača a kamen do kamen palača darovaše tko je što mogao te sabraše ukupno dol. 16,75 što odgovara našim K 77,81. U to ime darovaše: Continue reading “Narodni darovi”
Mali Lošinj.
Povjerenstvo za odmjerivanje poreza od tečevine u IV. razredu taksacije za kotar lošinjski.
Članovi izabrani: Picinich Carlo fu Giovanni, trgovac s mješovitom robom u Malom Lošinju, i Cunicich Antonio di Giovanni, trgovac s manufakturnom robom u Velom Lošinju.
Članovi imenovani: Pavan Giovanni fu Domenico, trgovac s mješovitom robom u Cresu, i Bolmarcich Nicolo fu Bartolomeo, perit u Cresu.
Zamjenici izabrani: Sorgarello Giovanni, trgovac manufakturne robe u M. Lošinju, i Cattarinich Giulio di Antonio, tvorničar sapuna u M. Lošinju.
Zamjenici imenovani: Linardić Andrea fu Giovanni, proizvađač ulja u MartinŠćici, i Locovich Giovanni U., trgovac u Nerezinama.
II) u III. razredu taksacije za kotar Lošinj-Krk.
Članovi izabrani: Budua Giuseppe, trgovac sitnom robom u M. Lošinju, i Tedaldi Giacomo, trgovac manufakturnom robom u M. Lošinju.
Članovi imenovani: Giorgolo Giuseppe fu Antonio, mesar u Krku, i Moise Francesco. trgovac manufakturne robe u Cresu.
Zamjenici izabrani: Reich Ernest, ljekarnik u M. Lošinju, i Baicich Giuseppe fu Giuseppe, industrijalac u Cresu.
Zamjenici imenovani: Schinigoi Carlo, trgovac manufakturne robe u Krku, i Straulino Giovanni fu Agostino, kovač u M. Lošinju.
Leprši…. Snijeg….
One lake pahuljice bijele, štono ih milostiva ruka božja svake zime poput bijelih cvijetaka siplje na našu jadnu zemlju.
Prvi snijeg….
Zabijelila glava naše stare Učke i sijevnula kô vila bijela ….
Zaredali sniježni dani svoj djeci na veselje. Jatomice ispadaju na cestu i zvonko se smiješe igračkama bijelim, što im ih dobri nebeski tata obilno dariva. —
Bože dragi, što li će sve sazdati moći od onih pahuljica lakih … Patuljke … divove … kraljeve sa krunom na glavi, sa žezlom u ruci. —
Istra se bijeli. Na obroncima Učke u bjelilu snijega utonule kuće bogumilih Istrijana. Na širokom drumu kupe se mališi isprva u dvoje, onda u četvero, pa u čete, pa u hrpe i nastaje čitava vojska. Od same živahnosti dršće im žilica svaka. Kô da im se u krvcu rujnu pretočio potočić lak, što gorom vratolomno skače … Kô da se u njima živi vihar svija … .Jezik se vrti, ruke se lome, noge nestrpljivo iščekuju lagani skok …
Jedan se diže: Continue reading “Snijegović”
Pučki prijatelj, 10. kolovoza 1907.
Općinski izbori u Cresu morali su se obaviti već odavna, a ipak izborne listine za nove izbore još nijesu ni sada izložene. Tko znade, da se je creski kopač i vanjšćak već dobrano osvijestio: odmah će shvatiti, da je gospodu na općini strah pred dojdućim izborima, i da zato s njima zatežu, što se više može. Ta jadni još se do danas nijesu oporavili od udaraca, koje im je onako muževno i svijesno zadala hrvatska stranka prigodom izbora za carevinsko vijeće dne 14. maja o. g. Continue reading “Sjekira mu pala u med”
Pučki prijatelj, 10. svibnja 1907.
Ta blažena Amerika mora da je u istinu zamamljiva zemlja, kad čovjeka znade taku k sebi vabiti i tako reći zaslijepiti. Pa koliko je kudi pošlo tamu za koricom kruha s najboljom namjerom i s tvrdom odlukom povratiti se opet u svoju dragu domovinu, u svoj lijepi zavičaj, med svoje mile i drage. Pa koliko se već onamo našega naroda nije izgubilo, rasteplo? Oh, ta blažena neiskrena američka sloboda, koja kao da ne pozna granica! Imao sam prilike govoriti s oženjenim ljudima, koji na povratku iz Amerike još nijesu niti stupili pravo preko praga svoje kuće, već su uzdisali za tom blaženom Amerikom. A koliko ima onih, koji iskrcavši se na američko tlo uzdahnuli su: Ovo je zemlja za mene; našao sam te i ne ću te više pustiti; te zaboravili na roditelje, na ženu i djecu, na braću, na dom i rod. Ao braćo, da od Boga nađete! Žalosno, ali istinito. — Continue reading “S Tramuntane na otoku Cresu”