Povijesni zapis

S južnog diela otoka Cresa

Posted on by Roman

Naša sloga, broj 18, 16. travnja 1907.

Kako c. k. oblasti idu hrvatskom narodu na ruku! Kako je creska obćina ogromna i razštrkana, to je za područje ove obćine odredjeno više birališta za izbor narodnog zastupnika za carevinsko vieće. Za ovakve obćine to ja predvidjeno i u najnovijoj izbornoj reformi, naravski s razloga, da se tako izbornicima olahkoti vršenje izbornog prava glasa.
Kud naravskije, nego da će svatko očekivati, da u pojedinim izbornim sekcijama, kao biralište bude izabrano jedno središnje mjesto, gdje će izbornicima biti najlakši, sa najmanjim troškom, trudom i gubitkom vremena skopčan pristup. Nu ovo, što su imali pred očima stvoritelji izbornog zakona, i što predmjeva svaki razuman čovjek, na to najmanje paze c. k. oblasti i poglavarstva. — Evo primjera: Continue reading “S južnog diela otoka Cresa”

Dopis iz Ustrina

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. travnja 1907.

Ustrine, dne 29. Ožujka.
Dragi »Pučki Prijatelju!« Čitao sam u Vašem listu, kako valja sadit merikansku lozu. Ću Vam pisat tugu i žalost: Kako će kod nas merikanska loza rodit, kad kod nas ni bilo nikat nijenoga naučitelja, koji bi nam pokazao i naučio, kako se to sapuje (kopa) i cepa. Ja ne znan, kako bi to moglo biti. To bi moralo bit, da ne haje za nas naša općina iliti komun. NaŠ narot je dosti vridan i kapac, ali bez nikakve škole. Bi moglo štagot biti, ali ni slošćini (sloge). Što ćete ? Kod nas je slabo, aš nimamo nijednoga ki bi za nas govorio: niti popa niti ništa. Pop nam dojde iz Beleja svako osan dan i kad ki umre, dojdega naredit iliti zakopat. Continue reading “Dopis iz Ustrina”

Potpora mlinarskoj zadrugi

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 10. ožujka 1907.

Cres, dne 3. ožujka 1907.
Ministarstvo je podijelilo ovih dana lijepu potporu od 12 hiljada kruna »Mlinarskoj zadrugi u Cresu«. — Zahvaljujuć se u ime zadruge i u ime do sada toli zanemarenoga creskog kopača, u čijim rukama je ta zadruga, ne možemo a da i ovom prigodom ne spomenemo maćuhinsku ljubav naših brižljivih prijatelja u Poreču, koji su po onom starom njihovu receptu »molbe hrvatskih gospodara moraju se sve odbiti, a one talijanskih spekulanata i alarista moraju se sve uvažiti«, milostivo odbili našu molbu, a podijelili potporu od K. 4 hiljade poznatomu ovdje afaristi R . . ., koji se je također odazvao pozivu milostive i kako je poznato, onako na brzu ruku nešto popravio svoj stari »toš« s namjerom da konkurenciju pravi našemu plemenitomu racijonalnomu modernom pothvatu. Značajne su one riječi, koje čitasmo u njihovoj »V. A«, glede te potpore: ad un oleificio a Cherso cor. 4000 . . . ! — Mi se u ostalom nijesmo nikada ni nadali bilo kakvoj potpori s te strane, jer smo uvijek imali pred očima staru praksu gori navedenog recepta. No nije trebalo bacati našemu pothvatu na svakom koraku stotinu klipova sa svih mogućih i nemogućih strana. Sada pak kada smo pomoću Božjom i našom žilavošću sve prebrdili, započeli smo ovih dana s najmodernijim mlinom brašna i racijonalnim uređivanjem našeg opsežnoga maslinika, u kojem imade preko 500 stabala maslina. Jedina naša nada jest u nas samih, a zatim u obećanoj godišnjoj pripomoći vlade. T.

Mlin na bencinu

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 20. siječnja 1907.

Belej, 12. siječnja.
Na 2. jenara o. g. obdržavalo je gospodarsko-trgovačko društvo u Beleju svoju glavnu godišnju skupštinu.
Konačni račun (bilanca) pokazuje ovaj rezultat: Aktiva društva iznose k. 6.062,26, pasiva kr. 4.062,29. Konačni dobitak, ako se pasiva odbiju od aktiva izlazi na k 2.000,17.
Zadrugari su primili bilancu na znanje s velikim veseljem. Na to im polagatelj računa reče: Kad bismo mi htjeli danas društvo uništiti (glasovi: Bog očuvaj. — Ako treba beči, još ćemo dati nutar.), mi bismo svaki povukli oko k. 60. Drugim riječima: onaj naš zadružni dio od 20 k. koji bismo svaki uložili, u šesnaest mjeseci protrostručio se je. Kako opažam na vama, vi se radujtete tom dobitku. — Ali ja mu se ni mrve ne veselim. — To je naime znak da smo preskupo jeli i oblačili se (glasovi: mi smo bili kuntenti). Continue reading “Mlin na bencinu”

Priobćeno + Dodatak uredništva

Posted on by Roman

Nova Sloga, broj 40 (1906)

U broju 38. od dne 20. t. mj. u Vašem cienj. listu dičnoj »Našoj Slogi” pod imenom “Franina i Jurina” oklevetao me netko kao prodanca talijanaša, porugljivim imenom “poprdilo” i prodan onima va Cresu.
Meni je tim nanešena težka uvreda poštenja, jer je tim povriedjena moja čast, moj narodni ponos te moj rodoljubni osjećaj. Evo sam prekoračio pedesetu godinu pa još mi nije nitko što takova do danas mogao predbaciti. Odkad su pak Dobrila i Vitezić (Bog njim daj duši lako) počeli buditi narodnu sviest od tada sam ja uvjek bio prvak u narodnosti u mojem mjestu, kao takvog me svatko u okolici pozna, kao takov pokazao sam se svagdje bilo kod izborah bilo u privatnih sastancih i u svakoj prilici. U mojem dućanu prodajem iznimno sam žigice družbe sv. Cirila i Metoda, papir za cigarete družbe sv. C. i M., trobojnice, dopisnice i obvoje hrvatskim naslovom, te ine druge predmete hrvatskim znakom, pa se netko drznuo turiti u sviet tu grdnu laž i klevetu.
Ja s toga najodlučnije prosvjedujem proti tome, te najuljudnije molim to velecienjeno uredništvo, da mi učini ljubav te izvoli uvrstiti u Našu Slogu ovo moje pismo podpisavši otvoreno moje ime.

Andrija Linardić,
seoski glavar ili ancijan i trgovac

Dodatak uredništva. Prije svega opažamo g, Linardiću, da nije pisac odnosno viesti u Franini i Jurini onaj na koga on misli, zato smo i ispustili one žestoke izraze, koje se odnose na tobožnjeg pisca. Drago nam je pak da se g. Linardić ovdje javno ističe rodoljubnim Hrvatom, te nitko veseliji od nas ako bude gosp. Linardić i nadalje u toj misli ustrajao, a svoje hrvatstvo pokazat će i zasvjedočiti najbolje kod budućih obćinskih izbora u Cresu. Znano nam je, da ancijani po Creskom svi su vezani za jasla creske vlastele, te ako je u tom zvanju Linardić doista nezavisan, onda je on čitavi muž, a ne prirepina talijanske kamore, premda nam je vrlo sumnjiv i zadnji posjet creskih Talijana kod njega i talijanski napisi a la “peppe”, “zucchero” itd. u njegovom dućanu i izdavanje certifikata u lošem talijanskom jeziku, te će nam priznati da to stoji u velikoj protimbi sa hrvatskim napisima na kuvertama, te trobojnicama i “hrvatskim Primorjem”

Franina i Jurina

Posted on by Roman

Naša Sloga, broj 38 (1906)

franina i jurinaFr. Ča je istina Jurino, da se je Martinšćinski ancijan udelal poprdilo?

Jur. Kako ne, tako mi je rekel Dumina, da seda na butigi piše sve talijanski.

Fr. To je valjda udelal da ga bolje razume Vidošćani i Grmovšćani!

Jur. Ni zato ne, već zato, ča su ga učinili za ancijana, pa da se dobar udela onim va Crese.

Fr. Ma od kad ga ja poznam on se je držal Hrvat.

Jur. Je, je, ma od kad se je udelalo društvo i kako je ostal ancijan on se je prodal onim va Crese.

Fr. Onda tim judem dobro stoji da imaju takovih judi.

Jur. Dobro, dobro, zač da bi hodeli votat va Cres, bi se jeden put liberali od takovih judi.

REAKCIJA I ODGOVOR