Bernard Stulli: Oko pripadnosti Kvarnerskih otoka 1848/49. i 1861. god.
Državni arhiv u Rijeci

Kotar  M a l i   L o š i n j: 1.337 kuća, 6.612 stanovnika.
Glavna općina: Mali Lošinj, 1.337 kuća, 6.612 stanovnika.

Podopćine:
• Mali Lošinj, 704 kuće, 3.592 stanovnika.
• Veli Lošinj, 487 kuća, 2.191 stanovnik.
• Susak, 112 kuća, 651 stanovnik.
• Ćunski, 34 kuće, 178 stanovnika.

Kotar  C r e s: 1.397 kuća, 6.670 stanovnika.
Glavna općina: Cres, 946 kuća, 4.857 stanovnika.

Podopćine:
• Cres, s mjestima Predošćica, Vodice, Mereg, Loznati, Sv. Vid, Sv. Blaž
  i Sv. Lovreč — ukupno: 655 kuća, 3.616 stanovnika.
• Beli, s mjestima Sv. Petar, Niska, Konac, Jedro, Crekveni, Dol, Pojana,
  Rosuja, Vazminež, Ivanji, Dragozetići (Dragošići), Filožići, Crnika, Porozina,
  Brešca, Bubni i Poderuste — ukupno: 162 kuće, 547 stanovnika.
• Lubenice: s mjestima Podol Veli, Berturčići, Podol Mali, Zbišina, Pernat,
  Grabrovica, Valun i Bućev — ukupno: 84 kuće, 418 stanovnika.
• Orlec, s mjestima Zbišina, Krčina, Vrana, Stanić, Sv. Petar i Jelovica —
  ukupno: 45 kuća, 276 stanovnika.

Glavna općina: Osor, 451 kuća, 1.813 stanovnika.

Podopćine:
• Osor, s mjestima Marinška, Grmozaj, Matalda, Murtovnik, Parhavac,
  Punta Križa, Miklošan i Lusare — ukupno: 120 kuća 375 stanovnika.
• Martinšćica, s mjestima Miholašćica, Grmov, Vidovići, Kunčići, Sv. Ivan
  (Stivan), Rudovi, Belej, Kačićevi, Banici, Srem, Plat, Verin, Loze i Ustrine —
  ukupno: 138 kuća, 579 stanovnika.
• Triić, s mjestima Halmac, Nerezine, Sv. Jakov i Lučica — ukupno: 141
  kuća, 609 stanovnika.

Pučki prijatelj, 25. siječnja i 25. veljače 1903. godine.
Priopćujemo ovaj opis ne radi njegove vrsnoće, nego da se vidi, kako su Maloselci govorili, pisali i radili prije 176 godina.

Zabilježio D.n Martin Morin, kapelan lošinjski: † god. 1757.
Z dopušćenjem prisvitloga i pripoštovanoga Nikule Dražića, biskupa od Osora, ali njegova gospodina Vikaria jenerala D.n Osipa Milanese Arkižakna na 4 maja 1727 bile su ponesene svete kosti sv. Romula od crikve sv. Marie u parokialsku crikvu sv. Martina radi da crikva sv. Marie imala se je razgrušiti i učiniti veća za komod puka i udilje kada bi dospivena ista crikva nova z onin dopuštenjen istih Superiori na 7 setembra 1727 bi prenešeno isto sv. tilo sv. Romula od zgora rečene crikve parokialske sv. Martina u crikvu novu z jednim slavnim blagdanjim procesionom u jednomu mrtvarskomu nosilu carljenomu, koj ima biti postavljen oli obišen u istoj crikvi novoj na gredah za vičnju uspomenu meju dvimi zarcali z načinjenjem ozgora meju jednim okom lipo načinjenim; kojega jesu nosili četire redovnici obučeni u kameži i u tunicelah, to jest pripoštovani Dn. Nikula Mezulić, plovan od Promonturi i pripoštovani Dn. Petar Petrina od Lošinja veloga i pripoštovani Dn. Petar Moričić, redovnik ovoga mista dali plovan od Pomera i poštovani D.n Šimun Baričević, stariji kapelan veloga Lošinja. Continue reading “Od prinešenja tijela sv. Romula mučenika, odvitnika Lošinja maloga”

……Ja Filip, sin p(okojnoga) Matića…….[u ku]ći moga tasᵉta Jerića, n[alazeći se u dobri] pameti činin pisati moj [taštament]. Najᵉprije priporučujen dušu bogu, a telo materi zemļi i da se jima po[kopat] telo moje u cᵉrikᵉvi s(vetoga) Jerolima u Ma[rtinšćici]. Najᵉpri pušᵉćan fratron jedan neversa[rij] toliko moga dobᵉra. Pušᵉćan s(vetomu) Mihojlu jenu ovcu na Miholasćici. Pušćan s(veti) Duh dvi ovce u Martinšćicu. Pušᵉćan da dadu za me sedandeset maš i da se reku u Martinšćici, pol u crikᵉvi s(vetoga) Marti, a pol u crikᵉvi s(vetoga) Jerolima. Pušᵉćan s(vetomu) Jerolimu dvi ovce. Pušćan mojejᵉ ženi dvi ovce i pušᵉćan je obadva parstena. I pušćan da jima mojᵉ bᵉrat napunit, če pušᵉća i če je pustil p(okojni) bᵉrat, začᵉ, ako ne, oćemo ga klet. Pušćan moga bᵉrata reda. Pušᵉćan za mojih kumesariji Franića Patulića i Jurića Sᵉtefanića.
Sᵉvidoci zᵉvani i moleni: fᵉra Frane Rodiniš i Fᵉranić Lovračić. Pisah ja don Jivan Dunčić.

---

izvor: Leo Košuta: Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine

Na 28 aprila 1667. Kadi ê Jerolima, žena p(okojnoga) Filipa Stanića, v Ustrinah, čujući se <u> mali moći, a <u> dobri pameti, prizvah popa Jerolima Vitkovića da mi piše moj taštam<e>nt najzadńi inbarviêrijo, v kom taštamentu priporučujem bogu dušu, <a> telo materi zemļi i da se pohrani telo moje pri crikvi s(veto)ga Martina v Ustrinah za vsimi žekviêmi, kako narejuje s(ve)ta mati crikva. A sada narejujen, da se napuni taštament p(okojnoga) moga muža Filipa. A sada najpriê <pušćan> neveršarij jedan za me, jedan za sina, jedan za moju po(okojnu) mater. <Pušćan> libar 100, ki jide v Asiš za me; libar 100 vnuku Antiću, ako bi bil redovnik; ako ne, da razdile redi. A najpriê sen parnesla k momu mužu pet sto i devedeset libar. Pak mi je prišlo od matere sto libar. Pak od sestre sto libar. Iz mojih dobar da se kupi jedan param<e>nt beli svetomu Martin<u> ot libar 100. <Pušćan> v Olt<a>rskom vas moi del svetomu Martinu. <Pušćan> za moji redi mojih vnuci, ki su ot sina i hćere, i van kako gre da razdile brati<n>ski i da za me boga mole. A za mojih prokaraduri <pušćan> Sidra Stanića, p(okojnoga) Antona, i Filipa Soldičića.

Aparzente svidoci moļeni: Sidar Stanić i Êkof Anelić i sin negov
Martin i ê pop Jerolim Vitković, kurat va to vrime v Ustrinah.

---

izvor: Leo Košuta: Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine