Jurina i Franina

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 28. ožujka 1928.

FRANINA: Hvala Bogu, Jure, da te već jedanput vidin. Kade si bil ovo cielo pusno vrieme?
JURINA: Bil sen vidit Vranjsko jezero, a pusta san stiral u Martinšćice.
FR.: A kako je tamo?
JUR.: Tako tako. Jenu novituad velu, ku ti iman povit, sen vidil na ove moje oći.
FR.: Će bit interesuantno…
JUR.: Grien u Martinšćicu na pusnu nedelju. To ti spried criekvi od muostira (nanastira, samostana Op. ur.) tancaju kako suludni na «račića». A da ti je bilo vit barba Duma, kapa de balo, kako je kantal «Puste moj… » Continue reading “Jurina i Franina”

Štete od bure • Slabi ribolov • Jedna radosna vijest

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 26. svibnja 1927.

Iz Beloga (o. Cres)
Vidi se, da se je svud preokrenuo. U polovici smo, mjeseca maja i nad Rijekom pokrile su se snilegom. Ćete više, bura puše kao usred zime. Ponjave, koje smo bili bacili sa svojih postelja, morali smo opet tražiti. Srećom, da je ova bura malo trajala, ali uza sve to ofurila nam je i bižu -i fažol i bob, a i krumpiru i drugomu je naškodila. Najviše je naškodila našim trešnjama i kruškama. Krušaka teško da okusimo i ove godine. Ovo će biti treća godina, da ih nemamo.
Zbog ove zime nema ni riba. Dok su Cresani i Martišnjani uhvatili prilično lokarad, mi ih još ni okusili nijesmo. Nadamo se, da će ovaj budući škur biti malo srećniji.
Ovih nam je dana došla radosna vijest, da je na sveučilištu u Parizu profesorski ispit naš sumještanin franjevac časni O. Vid Mikičić. Dok mu čestitamo na uspjehu. dotle mu želimo svako dobro u njegovom budućem životu.

Iz Beloga (o. Cres)

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 11. studenog 1926.

Kiša – Veliko nevrijeme – Razbijeni brodovi – Velika šteta – Sijek drva na komunadi
Ah ta blažena kiša! mnogi je od nas tako uzdahnuo ovih dana. Već desetak dana pada. Prekjučer je pokazala svu svoju moć. Lijevala je kao iz kabla. Naš je potok, za više stotina metara naokolo zamutio naše more, a isto tako i Dol. Iz ovoga vidite, da nam je kiša mnogo škode učinila, polja nam izrovala i zemlje mnogo odnijela. Continue reading “Iz Beloga (o. Cres)”

Pitanje i odgovor: Kozje mlijeko

Posted on by Roman

Narodni gospodar, Trst 14. maja 1925. broj 10./godina I.
Izlazi kao prilog “Istarske riječi”

Pitanje br. 38: Poštovani g. uredniče! Imam kozu, koja je stara 5 godina i koja je vrlo dobra mljekarica. Živahna je i vesela te izgleda posve zdrava. Ali ipak mi njezino mlijeko daje dosta neprilika. Netom se stopli, samo se od sebe sgruša ili usiri te postaje neuporabivo. Molim Vas, da me poiičite, kako da doskočim tome zlu. — Sa štovanjem A. Linardić, Sv. Martin kod Cresa.
Odgovor br, 38: Grušanje mlijeka mogu biti ovi uzroci: bolesti vimena i sisa, blatno vime i sise, nečiste posude za mlijeko, prah ili velika vrućina u štali, smradne i nezračne prostorije, u kojima držite mlijeko, kisela, iskvarena hrana, bolesti probavnih organa, muhe i razne gljivice, Tom zlu možete predusresti: Ako je uzrokom kakva unutarnja bolest ili bolest na vimenu i sisama, valja ga odstraniti pomoću veterinara. Prije mužnje dobro operite vime i sise.  Posude za mlijeko operite vrelom lužinom i vapnenom vodom i osušite  ih na suncu. Mlijeko Spremite odmah na vrlo hladno mjesto’, posude s  mlijekom stavite u vrlo hladnu vodu ili ga odmah skuhajte. Prije kuhanja dodajte svakom litru mlijeka po 1 gram sode bikarbone. Kozi davajte dnevno do 2 grama čiste sode (natriumkarbonat).

Sfacciataggine

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 23. ožujka 1922

U gradu Cresu postojala je “Čitaonica” već od neko 20 godina, a pred 14 godina sagradila je Posujilnica krasnu zgradu “Narodni dom”. Creski Hrvati su već više puta tražili, da im se priznade društvo i dozvoli, da opet otvore čitaonicu. Ali civ. komesar Petragnani ostavio je svaki pismeni upit nerešen, a kapetan karabinera u Cresu po njegovom izričitom nalogu, odgovorio je usmeno: zar zbilja imate bezobraznost (sfacciataggine) da tražite nešto po drugi put, kad prvi put niste ni odgovora dobili? Možete pitati i 10 puta, ali dozvole da oživite čitaonice, ne ćete dobiti. I otposlao ih je s pretnjom, da ako se ne opamete, da će i njih poslati u Jugoslaviju ko što je neke već poslao.
Dakle Talijanske oblasti smatraju “bezobraznošću” kad Hrvati traže priznanje onoga, što im nitko pravedan i pošten ne može uskratiti. Vlastitim državljanima ne dozvoljava talijanska vlast u g. 1922. da obnove čitaonicu – dakle jednu čisto kulturnu ustanovu – koja postoji već 20 godina!

Naše učiteljstvo progonjeno — Umesto škole fašističke batine — Popis pučanstva bez pučanstva

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, 29. prosinca 1921.

Kako sve s nama postupaju državnici razvikanom kulturom, tako ne bi postupali ni isti Zulukafri, koji su barbari. Da je tomu tako, evo dokaza:
Čitateljima «Pučkog Prijatelja» bit će poznato, kako su hrvatsku učiteljicu iz Martinšćice poterali. Dali joj samo tri sata vremena, da spremi svoje stvari. Toga radi otišla deputacija iz Martinšćice u Lošinj, da bi umolila gosp. komesara Petragnanija, da bi im vratio poteranu učiteljicu, koja nije ništa skrivila, ili dao kojeg učitelja našeg roda i jezika. Kad je bila do sada hrvatska škola i vlada plaćala učiteljicu, znak je očiti da imadu i ti ljudi to naravsko pravo. Da se to shvati, ne treba biti učen, to svako razume. Continue reading “Naše učiteljstvo progonjeno — Umesto škole fašističke batine — Popis pučanstva bez pučanstva”

Od 19 hrvatskih škola otvorene — tri

Posted on by Roman

Pučki prijatelj, broj 47, 10. sudenog 1921.

IZ LOŠINJSKOG KOTARA.
Od 19 hrvatskih škola otvorene — tri!
Čoveku upravo pamet stane, kad čita u Vašem cenjenom listu razne nepravde, koje počivaju naše nove oblasti s našim hrvatskim školama u Istri. Izneli ste nešto, no mislim, da je to samo slaba slika cele grozote. Čujte malko škandal, koji je počinjen u lošinjskom kotaru! Od devetnaest hrvatskih pučkih škola, otvorene su samo tri i to ona u Iloviku kraj Velog Lošinja i u Orlecu i Belom na otoku Cresu. Zatvorene su tako naše škole u sledećim mestima: Unije, Sušak, Veli Lošinj, Mali Lošinj, Čunski, Nerezine, Puntakriža, Ustrine, Štivan, Belej, Martinšćica, Lubenice, Valun, Cres, Predošćica i Dragozetići. Na taj je način na stotine i stotine naše dece bez nauke!
Da bude škandal još veći, to su sada počeli otvarati čisto talijanske škole u mestima, gde su naše, i to su već učinili u Valunu, Beleju, Martinšćici i Štivanu; a kako nemaju dece, to sile našu decu na polazak tih škola. Pretnja svakojakih ne fali, te nije čudo, da se koje dele upisalo! Učitelji će se već pobrinuti da usade u srca naše dece mržnju protiv svega što je nama sveto, i evo takva deca pljuvati će kasnije na jezik majke svoje! I još će imati kuraže gospodin grof Manzoni, kazati, «da Italija ne zatvara naših škola u Istri»!
Preporučam ovu stvar našim zastupnicima.