Do kraja drugog svjetskog rata mnoga mjesta na otoku, pa tako i Grmov i Vidovići bila su povezana samo magarećim stazama. Asfaltiranih cesta nije bilo, a automobila vrlo malo.

Prvu akciju za izgradnju ceste pokrenuli su mještani sela Grmov, pa je selo već 1946. povezano s makadamskom cestom koja se protezala duž otoka. Prije toga komunikacija između sela Grmov i središta župe u Martinšćici odvijala se po nekoliko putova koji su danas uglavnom neprohodni i zapriječeni.

Vidovići su s Martinšćicom povezani 1967. godine. Do tada je u funkciji bio “stari put”, dugo godina zapušten i neprohodan, a danas (iako je pred dvije godine sređen) nažalost zapriječen. Nakon što je u lipnju 1974. godine Martinšćica povezana asfaltom s otočkom magistralom, u jesen iste godine je asfaltirana i 2,5 km duga cesta do Vidovića.

Preostala dva mjesta župe Breg (Sveti Nikola) i Kunčići nisu nikada povezani cestom. Staza do Brega djelomično je zaprečena, a dobrim dijelom i teško prohodna. Zadnje čišćenje je pred desetak godina napravio sadašnji vlasnik obnovljene kuće u Bregu. Staza do Kunčića je prohodna.